Cijeli mjesec početkom godine učenici obrađuju teme o maškarama, slikaju maske, maskiraju se i idu kroz selo po kućama, zajedno s učiteljicama u povorci pozdravljaju mještane, imaju školsku maškaranu zabavu… no Mesopusni utorak je ipak jedan poseban dan u PŠ Lopar kao i u cijelom mjestu.
Na taj utorak, zadnji dan maškara podignuti su barjaci „ Na Mućelu“ i „ Na melu“, va Zjugo i va Zmorac. Oko barjaka se okupljaju Loparski maškari, simbol našeg mjesta. Kreću prema centru mjesta i posjećuju učenike u školi. Učiteljice i učenici ih dočekuju s hranom, a oni učenicima bacaju bombone. Škola bude prepuna boja, vike, zvuka zvončića i štapova, tradicionalnih loparskih pjesama. Baš kako treba biti. Ove godine taj utorak je bio 17.2.2026.g. Kroz školu je prošlo 80 maškara i s nestrpljenjem čekamo i sljedeći mesopust. Učenici uče o tradicionalnoj nošnji, kako maškar treba izgledati i što je sve obavezno za taj dan imati. Nošnja se sastoji od klobuka s maramom i kurdelicama, ukrašen perjem. Crni sako, košulja, bijele hlače, kravata i zvončić oko pasa neizostavni su dio odore. U ruci maškar nosi štap, vidno je veseo, cijeli dan pjeva, jede , pije i posjećuje mještane. Dječaci se vesele jer će jednog dana i oni biti veliki Loparski maškari.
Jedna od najvećih i najposjećenijih kulturnih manifestacija tijekom siječnja je svakako Noć muzeja, koja se održava još od 2005.godine. Učenici u velikim gradovima imaju puno veće mogućnosti gdje ići i što vidjeti svake godine, no naše male otočne škole baš i nemaju takvih mogućnosti.
Učenici PŠ Lopar zajedno sa svojim učiteljicama, vjeroučiteljem i suradnicima iz Centra za kulturu i sport ove godine su obilježili Noć muzeja šetnjom i posjetom Galeriji Ivan i Anica u Loparu. Domaćica i vlasnica galerije Albina Andreškić, koja je ujedno i čuvarica i njegovateljica tradicijskih običaja i nošnje Lopara, pokazala je učenicima što se sve nalazi u njenoj galeriji. Učenici su imali priliku vidjeti sve djelove narodne nošnje, nošnje loparskih maškara i maškarica, namatati kurdelice. Vidjeli su i koraljni nakit te stari tradicijski nakit s područja cijele Hrvatske, jer gđa. Albina i sama izrađuje nakit i veliki je kolekcionar. Također galerija obiluje slikama raznih umjetnika s područja Hrvatske čije likovne kolonije ugošćuje u svom pansionu. Tematika slika je pejzaž Lopara.
Učenici su uživali u posjeti i puno toga naučili, a na kraju ih je domaćica počastila slasnim krafnama.
Prosinac nam je najdraži mjesec u godini. Svi su nekako blagdanski raspoloženi, sve je okićeno, svima upućujemo lijepe riječi i želje, a nađe se i poneki dar.
U PŠ Lopar ovog prosinca je bilo aktivno, radno i veselo, kako to jednoj školi i priliči. Sve je prštilo pjesmom i radošću.
Početkom prosinca nas je posjetio Sv.Nikola. Učenici i učiteljice su priredili svečani doček i priredbu. Svi razredi su Sv.Nikolu dočekali recitacijama i pjesmama. Sv.Nikola je darivao djecu poklonima.
U školi se održala i radionica za roditelje gdje su i roditelji dali svoj doprinos izradom Orašara za Božićni sajam. Sajam se održao u veselom duhu, učenici su imali priredbu za sve uzvanike i posjetitelje sajma. Na sajmu su prodavali svoje proizvode, a sve su uveselili i Moto mrazovi koji su darivali svu djecu u dvorištu škole.
Zadnji dan prvog polugodišta učenici i učiteljice su organizirali Božićnu veselicu gdje su učenici u tomboli izvlačili brojeve i na taj način darivali jedni druge. Svi su s veseljem otišli na zasluženi odmor.
U sklopu projekta „Upoznajmo naš zavičaj„ odlučili smo organizirati susrete s pjesnicima koji su rođeni i žive u Loparu. Prvi susret organizirali smo u petak 4.listopada 2024. godine i to s pjesnikinjom Snježanom Perić. Ona je jedna od najpoznatijih naših pjesnikinja jer je upravo ona napisala već nekoliko pjesama koje su uglazbljene i možemo ih čuti svakodnevno na radiju. Što smo sve saznali o njoj?
Kada ste počeli pisati pjesme?
Već u vašoj dobi, kad sam bila mala, sa svojih desetak godina. Pohađala sam literarnu skupinu baš u ovoj školi u Loparu te nam je učiteljica Mira Belamarić zadala početne stihove : Jesenji je kist ofarbao list…“. Mi smo trebali dovršiti pjesmu i tako je sve počelo.
Pišete li pjesme svaki dan i koliko vam je potrebno da napišete pjesmu?
Ne pišem baš svaki dan, ali često pišem. Ponekad napišem pjesmu onom brzinom koliko brzo mogu rukom pisati, a ponekad mi treba i nekoliko mjeseci. Neke pjesme još čekaju da budu završene.
Jeste li izdali koju knjigu?
Da, izdala sam dvije knjige: „ Ne more mi bit „ i „Zauzlano vrime“. Imam još pjesama, ali se nisam bazirala na izdavanje knjiga, to će čekat mirovinu. Sad se baziram na pisanje pjesama za uglazbljivanje.
Kako ste počeli pisati pjesme za uglazbljivanje?
Pa još sam u srednjoj školi u Opatiji upoznala Andreja Bašu , spojio nas je moj profesor koji je prepoznao moje pjesme i tako je to krenulo. Prve dvije pjesme opjevane su na MIK-u 1995. godine.
Po čemu se razlikuju pjesme koje izdajete u knjigama od onih koje se uglazbljuju?
Razlika je u tome što moram paziti na metriku kod pjesama koje se uglazbljuju.
Kako se osjećate kad čujete svoje pjesme na radiju?
Prvi put sam svoje pjesme čula uživo na MIK-u i to je bio poseban osjećaj, a sad sam već navikla da ih čujem posvuda.
Još smo imali prilike posušati Snježanu kako nam čita nekoliko svojih pjesama na čakavštini i pogledati spotove nekih od njenih mnogobrojnih pjesama koje pjevaju poznata lica s naše glazbene scene poput: Jola, Klape Intrade, Tedija Spalata, Klape Kumpanji…
Rujan je rezerviran za edukaciju van škole, dok to vrijeme dopušta, pa su zato učenici i učiteljice PŠ Lopar 14. rujna otišli u Rab u posjet Gradskoj knjižnici. Teta knjižničarka ih je ugostila i vrijeme su proveli listajući knjige i slikovnice u prostorijama knjižnice. Imali su prilike naučiti prema kojem principu su knjige složene na polici, kako pronaći naslov koji ih zanima te usvojiti pravila ponašanja u knjižnici…
Učenici i učiteljice nisu iz knjižnice izašli praznih ruku jer naime teta knjižničarka ih je obradovala poklonivši im knjige primjerene njihovom uzrastu za koje nije bilo mjesta više na policama knjižnice. Knjige se sada nalaze na policama u loparskoj maloj školi te ih učenici rado čitaju tijekom odmora kada im jesenje kiše ne dozvoljavaju boravak u školskom igralištu.
Mali izlet u grad svakako je začinila kazališna predstava koju su učenici pogledali u Kinu Rab. Riječ je o predstavi „ Priče iz davnine“ koju su uprizorili glumci Teatra Naranča i koja je bila prava poslastica za učenike. U predstavi su prikazane tri priče: Šuma Striborova, Sunce djever i Neva Nevičica i Kako je Potjeh tražio istinu. Učenici su uživali u izvedbi izvrsne glumačke ekipe, a Ivanine bajke su se pokazale i dan danas aktualne i zanimljive dječjem uzrastu, dapače bezvremenske.
Učenička zadruga srednje škole Markantuna de Dominisa Rab “KUŠ” i UZ “Arba” Osnovne škole Ivana Rabljanina Rab organizirale su zajedničku humanitarnu akciju doniranja plišanih igračaka za bolnicu u Ogulinu.
Akciji su se priključili učenici i učiteljice PŠ Lopar te su zajedničkim snagama skupili tri vreće plišanaca. Ovim djelom učenici su se naučili: dijeliti stvari, volontirati, razmišljati humano, misliti na druge oko sebe te se pri tome osjećati ispunjeno i korisno. Plišanci su oprani i čisti otputovali za Ogulin, a učenici naše škole iskreno žele dječici koja ih dobiju na dar brzo ozdravljenje i veselu igru.
