Naša draga susjeda, koju od milja zovemo teta Ruža, često priđe i podijeli svoje stihove i priče iz mladosti. Teta Ruža je vrlo vrijedna i sa svojih 87 godina nikada nema mira, uvijek radi. Svima nam može biti primjer i trebali bi se ugledati na nju. Uvijek kaže da je u radu spas i zbilja je u pravu. Rado ju saslušamo i poklonimo trenutak naše pažnje koji njoj mnogo znači. Želim joj zahvaliti na dvjema pjesmama koje je osmislila i posvetila samo nama, te nas time zadužila. Želim joj još puno godina da nas može uveseljavati svojoj rimom. U nastavku pročitajte njezine pjesme.
U stara vremena vladala je teška bolest
zvala se je kuga koja je tada
harala po svuda.
I na Rabu prisutna je bila
i mnogima je živote odnila,
Rabljani su Bogu zavjet dali
i tako su Križi nastali.
Svake godine, zadnje nedjelje u Travnju
iz rapskih župa Križi se pokreću
prema gradu Rabu kreću.
Sve do rapske katedrale svete Marije
pjevaju se litanije.
Kristofore sveti, zaštitniče grada Raba
neka nam mir i ljubav vlada
čuvaj našu djecu i buduće mlade naraštaje
neka tvoje sveto ime slave
i sačuvaju naše stare običaje.
Teta Ruža
Naši preci stari
Bez tehnike graditi su znali.
Golim su rukama kamen postavljali
I tako su zidali.
Grade Rabe te tvoje zidine stare
I tvoja četri zvonika
Bili su im ponos i dika.
Sve to da se ne zaboravi
I nama su u spomen ostali.
Teta Ruža
